POKLADE

Tradicijsko stvaralaštvo u dječjim aktivnostima 

Svaki je narod toliko bogat koliko je bogata njegova baština.

Tradicijske se vrijednosti unose, isprepliću, bogate i uljepšavaju svakodnevni život, a prepoznajemo ih u različitim oblicima djelovanja ljudi: u glazbi, stihu, slici, riječi, igri, pokretu, odjeći, običajima…

Vrijednost tradicijskog stvaralaštva ne smije biti zanemarena niti u odgojnom smislu te se djeca s narodnim blagom trebaju sresti i upoznati već u najranijoj dobi. Tim prije što su u stanju razumjeti i doživjeti pojedine vrijednosti tradicijskog stvaralaštva, a svojom aktivnošću odražavaju i dalje prenose ono što nas obilježava kao narod.
Jedan od najbližih doživljaja kojim se djeci mogu približiti narodni običaji jest i onaj vezan za POKLADE ili MAŠKARE.

Riječ poklade u našem narodu znači "vaditi jelo iz zdjele i stavljati u tanjure, davati, metati…".

Poklade u katolika označuju vrijeme od Tri kralja do početka Korizme (Pepelnice).
Maškare su zakrabuljena družina koja prikazuje neki događaj.

Karneval je pučka svečanost s povorkama maškara. Prvobitno mu se značenje odnosi na tjeranje, protjerivanje, tj. odvraćanje zlih duhova, demona i mračnih sila.

Maske postoje od pradavnih vremena. One najstarije imale su oblike životinjskih glava i svrha im je bila primamljivanje određene životinje. Osim lovačke i kultne uloge, maska je služila i zastrašivanju i podizanju vojničke spremnosti. U antičkom svijetu koristila se u kazalištima i procesijama u čast božanstava.

Pokladne maske ostatak su tih pradavnih običaja.

U vrtiću djeca upoznaju pokladne običaje najviše kroz maskiranje i tradicijsko govorno i plesno stvaralaštvo.

Sluša se narodna tradicijska glazba, plešu kola, pjevaju popijevke, igraju rugalice, brojalice, slušaju poslovice i basne. Djeca slušaju kako su ljudi nekada slavili poklade, u što su se maskirali, a vječit bi krivac za prirodne i ljudske nedaće - Fašnik - bio okrivljen i osuđen.

Djeca uživaju. Poistovjećuju se s drugima. U sebi zadržavaju lijepe utiske i svoja pozitivna iskustva prenose drugima, kao što su naši stari prenijeli nama.

Na taj način dio naše tradicije prenosimo u naš svakodnevan život, činimo ga ljepšim i bogatijim i postaje dijelom nas. U tomu i jest njegova vrijednost i mi ga ne smijemo prepustiti zaboravu.

10 načina zašto je odlično poticati dijete da se igra u kostimu

1. Uz kostimiranje dijete mora jako upregnuti moždane vijuge

Dijete koje je kostimirano tijekom igre pretvaranja aktivno koristi svoj um i pamćenje. Kada se dijete uživljuje u ulogu princeze, gusara ili superheroja treba jako dobro potegnuti za znanjem o određenom liku kako bi ga moglo oponašati. 

2. Uz kostimiranje dijete vježba govor

Kada dijete u kostimu postaje netko drugi, igranje uloga ne ostaje samo na tome. Dijete razmišlja o tome što govori lik kojeg on glumi i kojim se riječima koristi. 

Ako glume gusara, sigurni smo da će puno izgovarati “arg, arg” te koristiti riječi poput “top, blago, dragulji, škrinja s blagom…” koje sigurno ne koriste svaki dan. 

3. Djeca kroz igru uloga uče rješavati stvari

Djeca se često sama sa sobom igraju uloga, pa je sve što vi trebate nasloniti se na dovratnik i slušati kakve su scenarije razradili. 

"Ako imam odijelo vatrogasca, ja sam vatrogasac"

Nekad će igra vatrogasca završiti spašavanjem lutkica iz kuće u požaru, a nekad ćete shvatiti da je dječja soba puna plišanih pacijenata.

I u tim svim scenarijima uvijek postoji neki problem (požar u kućici za lutke) koje dijete stvori i za koje mora pronaći rješenje.

4. Djeca se kroz igru u kostimima uče empatiji

Kada se dijete uživi u određenu ulogu i na sebe stavi kostim princeze ili liječnika tada dijete postaje netko drugi i vidi svijet tuđim očima, stavlja se u nečiju tuđu poziciju.

Sve to pomaže djeci da razumiju kako svi imamo neku ulogu u društvu. 

5. Igranjem uloga djeca razvijaju osjećaje

Djeca se stalno susreću sa situacijama koje ne razumiju, bilo da svjedoče nekoj nesreći u stvarnom životu ili vide neku nasilnu scenu na jednom od malih ekrana.

Nasilje nije jedino što djeca ne razumiju ili čega se boje. Svaka nova situacija može djeci biti stresna, ma koliko se roditeljima činila jednostavnom.

Djeca često ne žele govoriti o onome što ih plaši u direktnom razgovoru, bolje te osjećaje procesiraju kroz igru. 

Tek kada se kostimiraju i pretvaraju da su netko drugi mogu početi rješavati sve svoje probleme, na indirektan način. 

6. Više kretanja u kostimu

Dijete koje možda nije atletski tip može to postati jednom kada navuče plašt superheroja. Tada mora glumiti da je brzo, da leti i da hitno mora nekog ići spasiti.

Djeca se u kostimu više kreću jer se osjećaju slobodnije.

Ovisno o tome kakva je uloga, ona može potaknuti kretanje. Djeca se osjećaju slobodnije kada se pretvaraju da su netko drugi. 

7. Istraživanje spolova

Iako djevojčice mahom biraju kostimiranje u princeze i vile, dok dječaci vole biti Spiderman, Batman, dijete u svakom slučaju treba poticati i na ne tako ustaljene izbore. 

Sasvim je prirodno da ponekad curica poželi biti Superman, a dečko se odluči maskirati u Minnie Mouse. 

Djetetu se nikad ne bismo smjeli rugati ako odluči izaći iz stereotipa. Baš suprotno, djecu treba poticati u njihovim kreativnim izborima. 

8.  Učenje uz imitaciju

Učenje po modelu je jedno od najučinkovitijih principa učenja za djecu. Djeca uče o svijetu imitirajući živote odraslih osoba i ostalih oko njih. Kroz igru u kostimima djeca istražuju svijet imitirajući ljude i likove kroz njihove akcije, osjećaje i riječi. 

9. Učenje o društvenim vještinama 

Djeca koja su zajedno kostimirana ili pak bez kostima sudjeluju u igri pretvaranja su poput grupe malih scenarista. Svaki od njih ima neku svoju verziju zamišljenog događaja, a zajedno se moraju dogovoriti kako će priča ispasti.

10. Razvoj mašte

Dječja mašta nema granica, djeca nisu još razvijene ličnosti koje su prihvatile kako žive u svijetu bez granica.

Osnivač Waldorfske pedagogije Rudolf Steiner vjerovao je kako jedino maštovita igra tijekom djetinjstva oslobađa put kreativnog razmišljanja jednom kada odrastemo. 

Zato, potaknite djecu na kostimiranje i potičite ih na igru pretvaranja.

Tekst pripremila:

Ivana Križanić,

odgojiteljica