• ŠTO JE SAMOREGULACIJA EMOCIJA?

Samoregulacija je sposobnost upravljanja vlastitim emocijama i impulsima te sposobnost reguliranja ponašanja na društveno prihvatljiv način, a omogućava nam funkcioniranje u svakodnevnom životu.

 Neki od čimbenika koji utječu na razvoj samoregulacije jesu temperament djeteta i njegova okolina. Temperament djeteta nasljedna je osobina, a posebice je važan njegov dio koji je zadužen za samokontrolu. Samokontrola nam omogućava potiskivanje želja i ponašanja koja su vođena impulzivnim reagiranjem. Tako djeca sa slabijom samokontrolom imaju nižu sposobnost emocionalne regulacije, što im pak stvara problem u svakodnevnim situacijama i odnosima. Isto tako, djeca koja odrastaju u nestabilnoj okolini osjetljivija su na podražaje i sklonija intenzivnijim reakcijama. Stresna iskustva, nepovoljna emocionalna klima u obitelji, sukobi unutar obitelji, promjene raspoloženja i slično mogu utjecati na odnose roditelj-dijete.

  • ŠTO JE EMOCIONALNA INTELIGENCIJA?

U uskoj vezi sa samoregulacijom emocija jest emocionalna inteligencija koja pak predstavlja mogućnost prepoznavanja, razumjevanja i kontroliranja vlastitih i tuđih emocija. Uz pomoć emocionalne inteligencije možemo razumijeti kako emocije utječu na naše ponašanje, osobito u interakciji s drugim ljudima.

Od rane, predškolske dobi, s djecom je važno razgovarati o osjećajima i to na način da djecu učimo:

  •  percepciji i imenovanju emocija (Kako se osjećaš –u određenom trenutku?)
  • empatiji - da razumiju ponašanje i emocije drugoga, tj. da se stave u tuđe cipele što možemo postići čitanjem priča i dramatizacijom likova (Što misliš, zašto se tvoj prijatelj/brat/sestra tako osjeća? Kako mu možemo pomoći?)
  • samoregulaciji emocija
  • ŠTO JE KOREGULACIJA I KOJA JE ULOGA RODITELJA?

Koregulacija je način kako dijete učimo regulaciji. Dijete najbolje uči iz konkretnih situacija u kojima roditelj, unatoč neugodnim emocijama sebe i djeteta, ostaje reguliran. Važno je da obraćamo pažnju na vlastite emocije i reakcije, da koristimo tehnike umirivanja u takvim situacijama te odgovaramo na dječje potrebe učinkovito i suosjećajno. Reguliranjem naših emocija, mi ne mijenjamo emociju, ne postajemo sretni kad smo zapravo tužni, već prilagođavamo intenzitet i trajanje emocionalne reakcije.

KAKO POMOĆI DJETETU U RAZVIJANJU SAMOREGULACIJE?

  • uspostavljanje toplog, njegujućeg i podržavajućeg odnosa (pokazivanje interesa za dijete, prepoznavanje i uvažavanje djetetovih želja i potreba, posvećenost i briga za dijete)
  • osiguravanje sigurnosti i strukture u okruženju u kojem djeca odrastaju (fizička i emocionalna sigurnost, učenje i istraživanje u skladu s vlastitim razvojnim mogućnostima, jasni ciljevi u području regulacije i logične posljedice u slučaju neprimjerenih ponašanja)
  • podučavanje u razvoju samoregulacije (modeliranje, usmjeravanje, stvaranje prilika za vježbu te ohrabrivanje napretka u uspješnoj primjeni naučenih vještina)

Kako još pomoći djetetu u razvijanju samoregulacije?

  • ü Budite strpljivi i pokažite djetetu kako se strpljenje isplati!
  • ü Potaknite što češću fizičku aktivnost i igranje društvenih igara!
  • ü Potičite djecu na što više druženja sa vršnjacima!
  • ü Poradite na odnosima unutar svih članova obitelji!
  • ü Idite na obiteljske izlete i avanture!
  • ü Kućni ljubimci mogu biti velika pomoć u učenju odgovornosti i samokontroli!
  • ü Djetetu pristupajte individualno i potičite njegove talente!
  • ü Zagrlite i pohvalite!

Nemojte nikada odustajati od svog djeteta ma koliko teško bilo. Vaš trud će se s vremenom osjetiti i isplatiti! U regulaciju emocija treba uložiti puno truda, a upravo je predškolsko razdoblje pravo vrijeme za učenje novih životnih vještina. Najvažnije je naučiti ne potiskivati negativne emocije jer su sve emocije jednako važne i nije cilj s njima se nositi, već ih proživjeti, razumjeti i izraziti na prikladan način!                                                                                                      

                                                        

Odgojiteljica:

Jelena Lazaneo Stančin, bacc.paed

 

 

LITERATURA: