ZLOČESTA DJECA NE POSTOJE
Djeca su potpuna bića, svjesna sebe i okoline. Prirodno su sklona učenju, istraživanju, komunikaciji, a napose ispitivanju vlastitih mogućnosti. U situacijama kad dijete počinje samostalno rješavati vlastite probleme (koji se roditeljima čine, obzirom na dječju kronološku dob i razvojne mogućnosti, sve složenijima), roditelji uviđaju da djeca vrlo često ne reagiraju prema njihovim očekivanjima i stilovima odgoja. U našem uvriježenom tumačenju takvog ponašanja, vrlo često se govori da su djeca zločesta. Nije li to riječ koja asocira na „zlo“ koje se ni u kojem slučaju ne bi smjelo, niti trebalo, povezivati s djecom? Ne postoje zločesta djeca, već samo mlada i zbunjena bića koja se hrvaju s nagonima i osjećajima pokušavajući izraziti svoje osjećaje i potrebe na jedini način koji im stoji na raspolaganju. Ako im roditelji kažu da su zločesta ili loša, samo zbog vlastitog neraspoloženja, neznanja ili nesposobnosti, dijete tim negativnim riječima vrijeđamo, posramljujemo, a nakon nekog vremena možda i uvjerimo da je to istina.
Djeca aktivno uče od kad su rođena, no kroz predškolsko doba, njihovo ponašanje prirodan je izraz njihovih raznovrsnih i uvijek snažnih osjećaja koje susreću stječući više samostalnosti. Tada na snagu stupa roditeljsko vodstvo koje djeci daje sigurnost i mir koji su im potrebni za zdravo odrastanje. Kad roditelji postave prave granice, dijete ih neće morati na sebi svojstven i novi način pomicati ili rušiti. Vjerovanjem u svoje roditelje i njihovu dosljednost kod provođenja i dogovaranja granica u odgoju, dijete će ostajati sigurnije, smirenije i sretnije.
Tajna učinkovitog, zdravog i uspješnog roditeljskog odgoja samo leži na potpunoj iskrenosti prema djeci. Iako je već spomenute granice nužno i potrebno pomicati, ovisno o djetetovu shvaćanju i napretku u razumijevanju prosocijalnog ponašanja, dijete se u svakom slučaju voli oslanjati na nekoga tko ih određuje i s kim ih i ono, kroz komunikaciju i objašnjenje, dogovara. Uspješan odgoj i uspješna komunikacija ne mogu se ostvariti bez discipline. Koliko ta riječ možda zvuči okrutno, disciplina je također potreba. Njeno odsustvo nije nježnost i popustljivost, već zanemarivanje koje se nadalje očituje u prevelikoj slobodi bez konkretnih granica. Takav stil odgoja može se pretvoriti u začarani krug koji sve više, kako je dijete starije, dovodi do jačanja jedne ili druge strane, a ne ravnoteže i harmonije između roditelja i djeteta na kojoj bi se svaki djetetov odgoj trebao odnositi. Predškolska dob djeteta najbolje je vrijeme za uvježbavanje i savladavanje roditeljskih vještina koje će u budućim godinama pružiti djeci iskren, zdrav i suosjećajan odnos.
Slijede neki od primjera kako postupiti kad djetetovo ponašanje prerasta u nepoželjno, nedogovoreno, ali i kako u pravilu najučinkovitije postupiti u postizanju granica, povjerenja, zdrave komunikacije i u konačnici otvorenog i kvalitetnog odnosa roditelja i djeteta.
- Osigurajte djetetu predvidivu okolinu, dnevnu rutinu i realna očekivanja čime ćete mu pružiti osjećaj sigurnosti.
- Djetetu odgovarajte ležerno, ali čvrsto i dosljedno te se držite dogovora kad dječje ponašanje otiđe izvan dogovorenog okvira.
- Nastavite komunikaciju o rješavanju problema nakon što se dijete smiri.
- Nikada fizički ne kažnjavajte djecu. Nasilno ponašanje potiče širenje nasilja i ostavlja negativne posljedice na dijete.
- Ukažite djetetu na posljedice njihovog ponašanja. Kaznom bez otklanjanjanja uzroka i posljedica djecu ne učimo disciplini.
- Ne disciplinirajte dijete zbog plakanja – emocionalna reakcija je zdrava i potrebna za daljnji razvoj i kontrolirano izražavanje emocija.
- Pružajte djetetu bezuvjetnu ljubav, ne dozvolite da se dijete osjeća manje voljeno, zanemareno, nepovjerljivo.
- Obraćajte se djetetu u prvom licu (rekao/rekla sam…).
- Razgovarajte s djetetom bez tepanja i gugutanja, jasnim i kratkim rečenicama.
- Omogućite djetetu izbor, no ograničite izbor između dvije stvari (primjerite dajte na izbor dvije primjerene majice).
- Prihvatite djetetovu perspektivu – neka vam ispriča kako je ono nešto vidjelo i doživjelo prije nego ga za nedolično ponašanje osudite.
- Potičite znatiželju i istraživanje u sigurnim i primjerenim uvjetima.
Djeca uvijek zaslužuju iskrenu i izravnu komunikaciju, ne samo sa roditeljima koji imaju najvažniju ulogu u dječjem odrastanju i odgoju. Iskrenost i otvorenost sa svim članovima obitelji, odgojiteljima, učiteljima i djecom međusobno, naučit će ih da spoznaju što je dobro, a što loše. Time će razviti svijest o sebi, samopouzdanje i samodisciplinu koja je potrebna da poštuju i sebe i druge.
Katarina Bačani, univ. bacc. praesc. educ.
Literatura:
Lansbury J. (2023), ZLOČESTA DJECA NE POSTOJE – odgoj samopouzdanog i samosvjesnog djeteta. Zagreb: Stilus knjiga.
Izvor slike:
https://image.dnevnik.hr/media/images/868x567/Sep2022/62385084-djeca-igra.jpg (pristup 18.4.2024.)
